Dugo me nije bilo...Obuzeta svakodnevnom jurnjavom, zaboravila sam da pisem...Izgleda da su firmu u kojoj radim definitivno posetile rode u ogromnom broju.Cetvorica mojih kolega su ove godine postali tate po prvi put,jos jedan kolega se sprema da postane tata u avgustu,a onda sledimo nas tri...Cini mi se da cu da budem pretposlednja ili poslednja na redu...
Vec sam u petom mesecu...Vreme leti...Stomacic mi nije nesto velik - ja ga vidim,vidi se i kad obucem nesto uz telo.Ali ovako...samo se nazire. Juce, kolega mi u hodniku ide u susret i pita:"Pa dobro, gde je taj stomak?" :)
A jutros sam videla bebicu na monitoru.Mrda se, zivahna je,ima prekrstene nozice.Kada smo krenuli da je gledamo, ruke su joj bile podignute uvis,a onda je odjednom skupila obe ruke i stavila ih pod glavu.Doktorka se odusevljeno smejala,ja sam se smejala sa njom i jedna suzica mi je skliznula niz obraz.Osetljiva sam na to malo stvorenje...
Onda sam stigla na posao, pa me je zvao On. Posle dezurstva koje je trajalo punih 26h, izasao je iz "svemirskog broda". Otisli smo na sladoled, seli smo u basticu.Nikada ranije se nismo sastajali u ovo doba. Pricala sam mu kakva je beba,kako se mrda...A ono za ruchice,samo je prokomentarisao:"Ma da...vec poprima mamine osobine.Ume majstorski da se namesti za izlezavanje" :) Nakon sladoleda,otisli smo zajedno do poste, pa do super marketa...Nije nam se rastajalo,vrzmali smo se izmedju rafova sa robom...Onda mi je zazvonio telefon. Shef zove da pita kroz koju opciju se podesava Pin Pad,treba nekom klijentu...Penjem se nazad u firmu,a On ide na spavanje...Stizem gore, a tamo me brzom brzinom odvlace na sastanak, pa onda na jos jedan... Otvara se novi projekat koji mora da bude gotov do sredine septembra,a godisnji odmori uveliko krecu...Nikada do sada nisam uzimala godisnji od tri nedelje u cugu.Sada sam samo proturila shefici datume na mail, ona nije dala nikakvu primedbu. Iovako i majka i tetka vriste na mene sto uopste radim.Strina me je zvala i rekla:"Nemoj mnogo da preterujes sa radom. Niko ti za to nece reci hvala". Sedeci na sastanku,jednom stranom mozga slusala sam o zadatku koji je pred nama i putevima realizacije svega toga, a drugom stranom mozga mislila sam na stvorenje koje se meskolji u mojem stomaku i udobno se namesta...Jos samo malo, i moja jedra cu okrenuti na sasvim drugu stranu...